Rovinj je smješten na zapadnoj obali Istre (45˚5´N; 13˚38´E). Prema popisu stanovništva iz 2001. godine grad Rovinj ima 13.467 stanovnika. Područje grada veliko je otprilike 142 km2 i obuhvaća područje od Limskog kanala do Veštra. 
Klima u Istri je blaga, mediteranska, gdje prevladavaju topla i sušna ljeta te blage i ugodne zime. Prosječno ima 2.388 sunčevih sati godišnje, a tijekom ljeta insolacija iznosi prosječno 10 sati.

Specifični su vjetrovi bura, koja puše od sjevera prema jugu, uz vedro i hladnije vrijeme, jugo, koje nosi toplije, ali vlažno vrijeme, te blaži maestral koji puše s kopna na more i rashlađuje u ljetnom periodu. Prosječna temperatura zraka najhladnijeg perioda godine iznosi 6°C, a najtoplijeg 30°C. Nešto južnije od Rovinja Istru presijeca 45. paralela, što znači da se nalazimo na pola puta između Ekvatora i sjevernog pola – idealnom zemljopisnom i temperaturnom prostoru na sjevernoj polutki.

Opširnije...

Na predivnoj obali Istre (Hrvatska), tik ispod Limskog kanala nalazi se najromantičnije mjesto na Mediteranu! Grad Rovinj pravo je odredište svih vas koji žudite za sentimentalnom atmosferom vremena koja su nepovratno prošla. Na Mediteranu je možete pronaći ovdje, u gradu koji je svoj romantični život započeo na otoku čiji je skučeni prostor uvjetovao gradnju zbijenih kuća, uskih ulica i malenih trgova, još i danas nedirnutih modernim urbanizmom.

S morske je strane grad zaštićen visokom stjenovitom obalom i zidovima kuća izgrađenim na liticama, a prema kopnu čvrstim bedemima. Gradom dominira barokna crkva Sv. Eufemije, sa čijeg 60 metara visokog tornja puca pogled na sivo –crvene krovove i dimnjake, ulice i trgove, luku i pristanište s brodovima i barkama, marinu s jahtama.

Opširnije...

Venecijanska je kuhinja bila izuzetno maštovita i raznolika i stoga što je koristila namirnice iz gotovo cijelog svijeta. Ništa čudno za bogatu državu s jakom flotom i razvijenim trgovačkim odnosima s gotovo cijelim svijetom: od sjevera Europe do Dalekog istoka. Zahvaljujući takvim trgovačkim vezama na venecijanskim se stolovima mogao naći bakalar iz baltičkih zemalja i rijetki začini iz Azije. Bilo je tu i svježeg povrća s okolnih ušća, divljači iz zaleđa, maslinovog ulja i vina iz Istre te škampa iz Kvarnera. Naravno, put je bio i obrnut. Tadašnji gradovi smješteni na zapadnoj obali Istre (Kopar i Poreč), došli su, preko Venecije, u doticaj s mnogim novim jelima, pa tako i s bakalarom, ali su naučili koristiti i nove začine: papar, cimet, korijandar, kimel, muškatni oraščić, klinčiće i sl.

.

Opširnije...